Koncertni ciklus Grada – Katarina Krpan i Vladimir Krpan

Objavljeno: 12.03.2019

U sklopu 7. osječke glazbene srijede, klavirski duo Katarina Krpan i Vladimir Krpan, održali su koncerte 6. ožujka 2019. u Arheološkom muzeju u Osijeku i 7. ožujka 2019. u OGŠ Kontesa Dora u Našicama.

Katarina Krpan (Zagreb, 1972.) diplomirala je 1992. Nakon diplome dva puta je magistrirala: prvo na Conservatoire de Musique u Lausannei, a potom i u Zagrebu. Proputovala je od Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Australije, a kroničari su svugdje isticali njezin istančan odnos za tonske boje i uporabu pedala, osjećaj za formu te sposobnost suptilne komunikacije s publikom. U repertoarnom pogledu sklona izazovima novoga, složenog – podjednako u intelektualnom kao i izvedbenom smislu – Krpan danas zahvaća i u najteže stranice pijanističke literature, poput integralne izvedbe poslovično teških etida G. Ligetija ili jednosatnog njoj posvećenog ciklusa skladbi Kate’s Kiss M. Tarbuka. Njezin bogati tonski arhiv sadrži brojne studijske snimke te nekoliko kompaktnih ploča realiziranih za hrvatske i inozemne diskografske etikete. Nagrade koje je dosad stekla afirmiraju vrijednost njezinih aktivnosti, a valja svakako spomenuti Nagradu Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja (2013.), Nagradu Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2013.) te Nagradu Neven Festivala Sv. Marka (2014.). Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Vijeća za poslijediplomske studije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Niz godina djelovala je kao gost profesor na Akademiji Steinway u Veroni (Italija).

Vladimir Krpan, hrvatski pijanist i glasovirski pedagog rodio se 11. siječnja 1938. u Sv. Ivanu Zelini. Diplomirao je u klasi Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, magistrirao je na Accademia di S. Cecilia u Rimu u klasi Carla Zecchija, studirao je komornu glazbu kod Guida Agostija u Rimu i klavir u Sieni, muzikologiju kod Luigija Ronge na Rimskome sveučilištu, usavršavao se kod Renza Silvestrija na Konzervatoriju di S. Cecilia u Rimu, a potom niz godina bio je jedan od malobrojnih mladih pijanista koji je imao čast surađivati s legendarnim talijanskim pijanistom Arturom Benedettijem Michelangelijem u Arezzu, Sieni, Bergamu i Luganu. Početak njegovog pedagoškog rada smatra se osnivanje katedre za klavir na Skopskoj muzičkoj akademiji gdje je usprkos kratkom periodu djelovanja ostavio veliki trag. Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu radi od 1971. do odlaska u mirovinu, a i danas, kao umirovljeni profesor emeritus još je uvijek aktivan. Zahvaljujući svom kozmopolitizmu i brojnim kontaktima doveo je u Zagreb i Hrvatsku brojne eminentne pijaniste i pedagoge, a svojim djelovanjem u EPTA-i čiji je i osnivač omogućio je da se i svijet upozna s tradicijama Stančićeve zagrebačke pijanističke škole kao i bogatom hrvatskom klavirskom literaturom.