Osijek

S obzirom na granično područje i posebne uvjete kojima su bili izloženi ovi krajevi izuzetna pozornost posvećivala se streljaštvu, koje se koncem 18. stoljeća u Osijeku počeo organizirati u obliku društvene organizacije. Sportovi koji su organizirano njegovani tijekom 19. stoljeća u okviru društava bili su streljaštvo (od 1784), gombalaštvo-gimnastika (od 1865), plivanje (od 1870), biciklizam (od 1866), klizanje (od 1886), veslanje (od 1892), planinartsvo (od 1895)….

Između dva svjetska rata sport je u Osijeku, kao i u ostalim hrvatskim gradovima imao uzlaznu liniju; osnivaju se brojni novi sportski klubovi, u porastu je bio i broj aktivnih sportaša. S jednakim zanosom igrao se tenis u Osijeku i Gospiću, a isto je vrijedilo za osječke šahiste (1913), nogometaše (1916), hazenašice (1920), udičare (1920), teškoatletičare (1921), stolnotenisače (1922), boksače (1924), zrakoplovce (1926), motocikliste (1927), kuglače (1933), i sve ine nositelje sporta koji se javljaju u gradu na Dravi u prvoj polovici 20.stoljeća.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastupile su društvene i političke promjene koje su se odrazile i na sport grada koji je dobio nova obilježja. U ovom razdoblju nastaju nova sportska društva kao i nositelji novih sportova (odbojka, košarka, kajakaštvo, hokej na travi, automobilizam, bilijar, motonautika, ronilaštvo, dizanje utega, judo, karate, streličarstvo, boćanje..).

Stvaranjem samostalne i neovisne Republike Hrvatske nastupilo je i u sportu grada Osijeka, i države u cjelini, novo razdoblje. Od srpnja 1991.godine, a uslijed agresije na Republiku Hrvatsku od strane velikosrpske soldateske, te ratnog stanja u gradu i okolici, uveden je dogovoren moratorij za brojne sportove. S prestankom ratnih zbivanja započinje promicanje i ostvarivanje kvalitetnog dosega osječkog sporta, koji i danas predstvalja dokazanu vrijednost ukupnog sporta u okrilju Lijepe naše domovine Hrvatske.