Više o Vicenzi

Sadržaj

Više o Vicenzi

Vicenza

Vicenza je glavni grad istoimene talijanske pokrajine u regiji Veneto, sjeverno od podnožja planine Monte Berico, oko 60 km zapadno od Venecije i 200 km istočno od Milana. Prema količini robe za izvoz, Vicenza je treći talijanski grad. Župe (frazione) Vicenze su: Anconetta, Bertesina, Bertesinella, Bugano, Campedello, Casale, Debba, Longara, Maddalene, Ospedaletto, Polegge, San Pietro Intrigogna, Santa Croce Bigolina, Tormeno.

Povijest

Vicenzu je osnovalo italsko pleme Euganejci nakon kojih su došli Paelo-Veneti od 3. do 2. st. pr. Kr., kada su je osvojili Gali. Rimljani je osvajaju 157. pr. Kr. i daju mu ime Vicetia ili Vincentia, u značenju „pobjedonosna“. Stanovnici Vicentije su postali rimski građani 49. pr. Kr., a grad je postao prometno čvorište na putu od Mediolanuma (Milano) do Akvileje kod Tergeste (Trst), no ipak ne tako važno poput susjednog Pataviuma (Padova). Od rimskog razdoblja sačuvani su samo mostovi preko rijeka Bacchiglione i Retrone, i nekoliko lukova rimskog akvadukta ispred gradskog portala Santa Croce. Tijekom pada Zapadnog Rimskog Carstva, Vicenzu su poharali Heruli, Vandali, Alarik s Vizigotima, te osobito Huni, da bi se grad oporavio nakon posljednjeg pohoda Ostrogota 489. godine. Vicenza je potom postala važan grad u Lombardiji, te u Franačkoj. Brojni benediktinski samostani su izgrađeni u okolici početkom 6. stoljeća. Godine 899., Vicenzu su uništili mađarski konjanici. Vicenza je u 12. st. postala jedna od gradova-republika u sjevernoj Italiji, te je sudjelovala u obje lombardske lige. Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva, ju je poharao 1236. god. Od tada u njoj tiranski vladaju obitelji Romano, te neko vrijeme da Della Scala, dok 1404. god., zajedno s pokrajinom Vicentino, nije potpala u mletačku pokrajinu Veneto. Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva ju je okupirao na 8 godina (1509.-1516.), ali se nakon mira u Noyonu vratio u Veneciju. Osvojili su je Francuzi 1796. god. i nakon pet godina neizvjesnosti, te četiri godine austrijske dominacije, ušla je u sastav Kraljevine Italije 1805. god., gdje je postala glavni grad pokrajine Bacchiglione. God. 1815., bila je uključena u Kraljevstvo Lombardije-Venecije, koja je tijekom trećeg rata za nezavisnost Italije 1866. god. pripala Italiji. Područje Vicenze je bilo mjesto glavnih borbi u Prvom svjetskom ratu (na visoravni Asiago) i Drugom svjetskom ratu (žarište talijanskog otpora), i to je bio najoštećeniji grad od savezničkog bombardiranja pokrajini Veneto. Stradali su i mnogi njegovi spomenici, a civilnih žrtava je bilo preko 2.000. U 1960im cijeli središnji dio Veneta doživljava snažan gospodarski razvoj uzrokovan pojavom malih i srednjih obiteljskih tvrtki, u širokom rasponu proizvodnje, tzv. „Miracolo del Nordest“.

Znamenitosti

Grad Vicenza i Paladijeve Vile u pokrajini Veneto su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1994. god. kako bi se zaštitila ostavština arhitekta Andrea Palladija. Isprva su bili uključeni samo objekti u neposrednoj području Vicenze, kao što su Teatro Olimpico, palače i nekoliko vila. Međutim, većina Palladijevih vila nalazile su se izvan grada, pa se popis proširio 1996. god. kako bi i one bile uključene. Današnji naziv odražava činjenicu da zaštićena lokacija uključuje Paladijeve vile diljem pokrajine Veneto. Vila je izraz koji se koristi za opis ladanjske kuće, često bogatih obitelji, a u pokrajini Veneto zvane su i Palazzo. U većini slučajeva vlasnici svoje palače i vile zovu obiteljskim prezimenom, pa imamo dvije Palazzo Chiericati, jedna u Vicenzi, a druga u prirodi. Slično je Palazzo Foscari u Veneciji i Foscari Villa u prirodi. Pomalo zbunjujuće je da postoji više Vila Pisani, uključujući i dvije Palladijeve.

Ostale znamenitosti

Katedrala Uznesenja sv. Marije (Santa Maria Annunciata) iz ranog u 11. stoljeća obnavljana je više puta (u 13., 16., 19. st. i nakon uništenja tijekom Drugog svjetskog rata) posjeduje brojne slike i skulpture, gotovo sve od umjetnika iz Vicenze (Cittadello, Celestia, Liberija, Ruschi). Crkva Araceli (1244.), arhitekta G. Guarinija, nekad je pripadala klarisama, a posjeduje kipove Orazio Marinalija i Cassettija, te slike Tiepola. Crkva Karmina (1372.) i Sv. Katarine (1292.), bivsi posjed Humilijatija, posjeduje značajne slike. Santa Corona (1260) podigli su dominikanci nakon smrti Ezzelina da Romana, a nalazi se na slici Bartolomeo Montagna (Magdelena) i Bellinija (Krštenje Kristovo), u njoj se nalazi i Palladijeva kapelica Valmarana. Ostale znamenite crkve su: SS. Felice i Fortunato (8. st.), SS. Filippo i Giacomo (12. st.), Franjevačka crkva sv. Lovre (S. Lorenzo, 1280.), sat kula Torre Bissara (1224.-1446.) sa 82 m je jedna od najviših građevina u Vicenzi. Biblioteca Civica Bertoliana je gradska knjižnica koju je osnovao grof Giovanni M. Bertolo 1708. god.; Casa Pigafetta (1440.), kuća Antonija Pigafetta, Pinacotheca Civica je galerija vicenzinskih slikara u Paladijevoj Palazzo Chiericati.

Privreda

Okolica Vicenze je većinom poljoprivredno zemljište, no tu se također vadi mramor, sumpor, bakar, ali i srebro i kaolin. Poznati su termalni izvori, od kojih je najpoznatiji Recoaro. U industriji se ističe zlatarstvo i tekstilna industrija, te proizvodnja glazbenih instrumenata i obrada vune i svile. Tri puta godišnje se u Vicenzi održava Izložba zlata, u siječnju, svibnju i rujnu. Tu se nalazi sjedište tvornice dijelova za bicikle – Campagnolo, i tvornice zaštitne sportske odjeće – Dainese.

Sport

Vicenza je grad nogometnog kluba Vicenza Calcio, pobjednik prvenstva Coppa Italia u sezoni 1999./2000. god., koji je trenutno u Serie B. Njihov gradski stadion je Stadio Romeo Menti.

Slavni stanovnici

  • Sonia Gandhi, političarka
  • Amy Adams, glumica
  • Roberto Baggio, nogometaš
  • Giuseppina M. Bakhita, svetica
  • Maria Bertilla Boscardin, svetica
  • Miki Biasion, vozač relija
  • Gelindo Bordin, atletičar
  • Luigi Da Porto, književnik
  • Almerico da Schio, astronom
  • Federico Faggin, izumitelj
  • Antonio Fogazzaro, književnik
  • Andrea Palladio, arhitekt
  • Goffredo Parise, književnik
  • Orlando Pizzolato, atletičar
  • Paolo Rossi, nogometaš
  • Vincenzo Scamozzi, arhitekt
  • Gian Giorgio Trissino, humanistički pjesnik (1478.-1553.)
  • Giacomo Zanella, svećenik i književnik

Gradovi prijatelji

  • Annecy, Francuska, od 1995.
  • Burgos, Castile i León, Španjolska
  • Pforzheim, Njemačka, od 1991.