Više o Subotici

Sadržaj

Više o Subotici

Subotica je najsjeverniji grad u Srbiji, drugi po broju stanovnika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Udaljena je 10 km od srbijansko-mađarske granice, na sjevernoj zemljopisnoj širini od 46°5’55” i istočnoj zemljopisnoj dužini od 19°39’47”. Upravno je središte Sjevernobačkog okruga i općine Subotica.Službeni jezici u gradskoj upravi su srpski, mađarski i hrvatski.

Subotica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1391. godine, ali sigurno je da je mjesto starije. Utvrđeno je da su ljudi na ovom prostoru živjeli još prije trije tisuće godina. U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Srbi, Grci… Često su se mijenjali gospodari a i ime grada. Od prvog – Zabatka 1391 – promijenjeno je više od 200 naziva, ali su najkarakterističnija imena Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresiastadt, Szabadka i Subotica.

Turci su Suboticu zauzeli 1542. godine i vladali njome do 1686.
Nakon protjerivanja Turaka, prvu matičnu knjigu krštene djece u Subotici je 1687. franjevac Bartul Benjović.Privilegijom iz 1743. godine Marija Terezija proglasila je Suboticu slobodnim komorskim (kameralnim) gradom odnosno trgovištem, za što su Subotičani darovali carici 150 konja. Za odanu službu subotičkih graničara habzburškom dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu 1. rujna 1779. slobodnim kraljevskim gradom, davši im povelju Slobodnog kraljevskog grada. Isti dan se danas obilježava kao Dan grada Subotice. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet tisuća zlatnika i platili otkup od 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime – Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.

Krajem 18. stoljeća su se u Suboticu naseljavali i Mađari, od kojih su neki bili pripadnici protestanskih ispovjedi (evangelici i reformirani). Matice su zabilježile da su ti Mađari prelazili na rimokatoličku vjeru, tako da su u Subotici onda bili samo katolici i pravoslavni.

Subotica se u suvremeni srednjoeuropski grad razvila krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. U nepuna dva desetljeća, jednog u XIX. i jedne u XX. stoljeću grad je doživio izuzetni urbani, industrijski, graditeljski i kulturni procvat. Brži razvoj obrtništva, industrije i trgovine potaknut je još 1869. dolaskom

Začetke današnje suvremene industrije nalazimo koncem prošlog stoljeća: tvrtka za izvoz mesa “Hartmann i Conen” s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku tvornicu sumporne kiseline i umjetnog gnojiva “Clotild” osnovanu 1904., braća Ruf su 1917. počeli proizvodnju bombona, industrija električnih motora “Sever” osnovana je 1923.

Prva srednja škola, preteča gimnazije, otvorena je u Subotici 1747., glazbena škola 1868, dom za stare 1766., Palić postaje lječilište 1845., prva tiskara osnovana je 1844., prve novine izašle su 1848., prvu kino predstavu prikazao j¸e ovdje Angelo Bianchi iz Pečuha 1899., a Aleksandar Lifka otvorio je prvi stalni kino 1919.. Đuro Stantić osvojio je prvu olimpijsku medalju u Ateni 1906., a Ivan Sarić poletio je zrakoplovom vlastite izrade 1910..

Temeljem novog Zakona o teritorijalnoj organizaciji, poslije 50 godina je Subotica vratila status grada. 16. siječnja 2008. je to simbolično i napravljeno, postavljenjem ploče “Grad Subotica” na ulazu u upravno područje ovog grada.

Gradonačelnik je g. Bogdan Laban.