Više o Pečuhu

Sadržaj

Više o Pečuhu

Grad Pečuh drugi je po veličini grad u Mađarskoj i samim je tim značajno administrativno, kulturno, političko, gospodarsko, obrazovno i industrijsko središte u Republici Mađarskoj. Sukladno tom, to je najveći grad južne Mađarske s kojom je Hrvatska stoljećima bila usko vezana u jednoj državno-pravnoj zajednici. 1973. godine su Osijek i Pečuh postali gradovi-prijatelji.

Prema popisu iz 2005. godine ima 156.576 stanovnika. Sjedištem je Baranjske županije i pečuškog kotara.

U gradu su se u prošlosti nagomilali slojevi latinske, turske, njemačke, hrvatske i mađarske kulture, dok je današnji Pečuh važno središte kulture mađarskih Nijemaca, Hrvata i Roma. Ovdje danas djeluje devet manjinskih samouprava (njemačka, romska, hrvatska, srpska, bugarska, poljska, grčka, ukrajinska i rusinska). Pečuh je danas glavni grad mađarskih Nijemaca. Isto tako, on je i jedini mađarski grad u kojem se nastava na romskom jeziku odvija na svim razinama, od dječjeg vrtića do sveučilišta. Sjedište je rimokatoličke pečuške biskupije.

Kulturni slojevi grada taložili su se u čudnom redoslijedu: kultura Pečuha za vrijeme utemeljenja Sveučilišta (1367.) bila je latinska, u 17. stoljeću turska, na kraju 18. stoljeća njemačka i latinska, a u 20. stoljeću u prvom redu mađarska. Ranokršćansko groblje u Pečuhu uvršteno je u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Pečuh je grad u kojem živi i znatan broj Hrvata. Hrvatska manjina ima tu gimnaziju, radio program na hrvatskom jeziku, Hrvatsko kazalište, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj i Kulturno Društvo August Šenoa. U Pečuhu se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj. Poznati Hrvati u Pečuhu su bili: Zlatko Prica (1916.-2003.), hrv. slikar i akademik, Miroslav Krleža, poznati hrv. književnik je bio polaznikom kraljevske kadetske škole u Pečuhu, Šimun Matković (1575.-1638.), obnovitelj vjerskog i školskog života u Pečuhu i Baranji, Ivan Česmički, pečuški biskup, Sigismund Ernuszt Čakovečki, pečuški biskup, Juraj Klimović, pečuški biskup, zaslužnik za otvaranje tiskare i jav. knjižnice u Pečuhu, Branko Filaković, hrv. pjesnik, publicist i novinar i Ernest Barić, mađ. jezikoslovac, proučavatelj hrv. jezika u Mađarskoj.

Nakon 1990. godine agrikulturni je sektor doživio transformaciju. Djelomičnom privatizacijom državnih poljoprivrednih tvrtki i restrukturiranjem poljoprivrednog sektora privatno vlasništvo postalo je odlučujući čimbenik. Privatizirane su sve poljoprivredne grane: od uzgoja životinja do proizvodnje voća i povrća. Izuzetak je uzgoj grožđa i proizvodnja vina gdje već od prije privatni posjedi igraju glavnu ulogu u poboljšanju kvalitete ovih proizvoda i opskrbi tržišta. Slijedeći strukturnu transformaciju industrijskog sektora, prerađivačka industrija imala je također značajnu ulogu. Pogotovo nakon modernizacije koja je bila odlučujući faktor. Tekstilna industrija i rudarstvo značajno su smanjili svoju proizvodnju. Smanjenje zavisnosti kod istočnih susjeda rezultiralo je poboljšanjima na polju opskrbe plinom, vodom i električnom energijom.

Kako agrikulturno tržište tako i industrijsko tržište doživjelo je značajne promjene. Gubitak istočnoeuropskih tržišta međutim nije nadoknađen povećanom prodajom na drugim tržištima. Kao posljedica toga većina robe ostaje na domaćem tržištu. Tercijarni sektor sredinom 1990. doživio je rast, ali je još uvijek od manje važnosti ako njegove rezultate uspoređujemo s onima iz zapadnoeuropskih zemalja.

Aktualni gradonačelnik Pečuha je dr. Zsolt Pava (izabran 2009.).