Liječenje ovisnosti
Sa stajališta ovlaštenog liječnika može se činiti kako je terapijski proces liječenja ovisnosti svima jasan, u kontaktu s liječnicima obiteljske medicine često se postavljaju pitanja koja to uvjerenje pobijaju. Najčešće se postavljena pitanja odnose na primjenu supstitucijske farmakoterapije, duljinu liječenja ovisnosti, potrebu obavljanja kontrolnih pregleda, prekid terapijskog procesa i davanje lijeka na ruke pacijentu zbog boravka izvan mjesta prebivališta.
Liječenje je dugotrajan proces i nikada nema garancije za izlječenje. Liječenje se dijeli na ambulantno (ovisnik svakodnevno dobiva supstitut na ruke i pije ga pred liječnikom opće prakse) i u zajednici (komuna) zatvorenog tipa bez lijekova i uz rad. Tu ovisnik ostaje koliko god je potrebno da se stabilizira i da se oporavi. Jedan veliki problem vezan uz terapijske zajednice jest taj da je ovisnik ondje pod staklenim zvonom: nema doticaja s vanjskim svijetom, okolinom, drogom, a kada izađe vraća se u svijet kakav je poznavao ranije i samo je pitanje dana kada će se vratiti starom načinu života jer to je jedino što poznaje.
Prema Smjernicama program liječenja ovisnosti mora biti individualiziran i pacijent treba imati poziciju subjekta u terapijskom procesu. Od pacijenta se obvezno očekuje redovito javljanje izabranom liječniku opće/obiteljske medicine, koji će, sukladno pisanim preporukama ovlaštenog liječnika svom pacijentu ovisniku neposredno omogućiti primjenu supstitucijske terapije i redovito javljanje na kontrolne preglede u zakazanom terminu kod ovlaštenog liječnika. Svaki pacijent se pridržava pravila terapijskog procesa ovisno o svojim sposobnostima, no važno je inzistirati na redovitim, u početku i čestim, kontrolnim pregledima, s ciljem pokretanja pozitivnih promjena u ponašanju. Gdje god to obiteljska dinamika dopušta trebalo bi, uz psihosocijalnu intervenciju, provesti i obiteljski postupak.Podvrgavanje kontroli apstinencije testiranjem urina, sline i kose na licu mjesta ili u biokemijskom laboratoriju provodi se povremeno i uz pristanak ovisnika.
Ovisnost o opijatima je kronična recidivirajuću bolest mozga. Sukladno tome i liječenje ovisnika je dugotrajan, pa i doživotan proces. Koliko dugo će trajati primjena supstitucijske farmakoterapije ovisi o procjeni ovlaštenog liječnika da je to najbolja praksa za pojedinog ovisnika, kao i o suodlučivanju samog ovisnika. Kod najvećeg broja pacijenata se primjenjuje terapija dugotrajnog održavanja. U slučajevima kada se opetovano ne uspijeva uspostaviti apstinencija, koja je neophodna kako bi se pokrenule pozitivne promjene u ponašanju, pacijente se nastoji motivirati za uključivanjem u program neke od terapijskih zajednica.
